Da u Šavniku veoma uspješno gazduje SRK ,,Komarnica”, bila je prva konstatacija našeg sagovornika Mlađena Juškovića iz Nikšića, afirmisanog i svestranog ribolovca (i lovca), iskusnog mušičarskog vuka i još boljeg vezača mušica poznatog i van granica Crne Gore. On nam je prenio neka od mnogobrojnih iskustava i utisaka sa voda šavničkog kraja, koje redovno obilazi decenijama unazad, špartajući utabanim ribolovačkim stazama pored prelijepih voda i terena u koje spadaju rijeke Bukovica, Bijela, Pridvorica, Mala i Velika Komarnica.
– Kada je u pitanju ribolov i (o)čuvanje voda, situacija u Šavniku, naročito u zadnjih nekoliko godina, može se okarakterisati kao veoma dobra i kvalitetna. Mislim da dijelim mišljenje velikog broja ribolovaca sa ovih prostora koji smatraju da je tome najviše doprinio Žikica Bulatović, predsjednik sportsko ribolovnog kolektiva „Komarnica” svojim velikim i nadljudskim angažovanjem i odlično organizovanoj i sve uspješnijoj ribočuvarskoj službi u okviru ovog ribolovnog kluba – kazao je Mlađen. Bez ikakvih fraza, ističe on, teško bi uspio da odvoji jednu rijeku iz ovog kraja koja „pumpa njegovo srce većim dozama adrenalina, jer su sve zaista prave ljepotice, divljakuše, koje se ne mogu porediti po ljepoti sa ostalim poznatijim sestrama poput Tare i drugih koje su mnogo poznatije, ali nijesu ni približno lijepe kao ove šavničanke.”
Ovdje gotovo da nema smeća, što nije slučaj sa ostalim rijekama. Vode su kristalno čiste i veoma hladne. Bijela je rijeka koja protiče kroz Šavnik, prva rijeka na koju naiđete ako dolazite putnim pravcem Nikšić-Žabljak. Do mosta na ulazu u grad odmah vas čeka kanjon dug oko kilometar koji najčešće nije prohodan do kraja maja zbog visokog vodostaja. Zbog takve konfiguracije i prirodne zaštite to je i najbolji teren za ribolov. Ribe su ovdje apsolutno divlje, nijesu nešto posebno krupne, mada sa proljeća može uloviti i kakva krupnija „jezerka” iz Pivskog jezera. Do „Kozjeg vira” se može doći, a dalje se mora vozilom. Od manastira Svetog Đorđa do izvora ima oko osam kilometara i prohodno je po svakom vodostaju.
Mještani kažu da se rijeka Bijela smatra jednom od najnepredvidljivijih rijeka u Evropi. Često se dešava da iznenada prorade podvodni izvori i da rijeka toliko nabuja da se vodostaj za jednu noć podigne za nekoliko metara. Takav slučaj desio se i za vrijeme Drugog svjetskog rata, u jesen 1942. godine. U kanjonu Bijele blizu Šavnika, dok je vodostaj bio mali, zanoćilo je 420 italijanskih vojnika, koji nijesu znali za divlje ćudi ove rijeke. Kako mještani pričaju, u toku noći počela je da pada jaka kiša, proradili su podvodni izvori i rijeka je tako nabujala da se svih 420 italijanskih vojnika utopilo u brzacima i bukovima Bijele. Po završetku rata, zbog ovog slučaja, kako naglašavaju seljani, bilo je predloga iz Komiteta da se rijeka Bijela proglasi narodnim herojem.
- Sklon sam uvijek naglasiti da je Bukovica od Manastira nizvodno do Šavnika najljepše parče rijeke od svih koje sam obišao, a bio sam na zaista mnogo voda, ističe Jušković. U ovom dijelu nema nijedna druga riblja vrsta osim potočare. Odavde nizvodno dva kilometra, tačnije od lokaliteta Veliko Valje, pa nizvodno do Pivskog jezera ima i lipljena.
Bukovica spada u veće rijeke, izvire ispod Provalije i do sastavaka sa Tušinjom, blizu manastira Podmalinsko zove se Gornja Bukovica. To je mala rječica, prepuna ribe, ali i nemoguća za ribolov na više od pola toka. Od sastavaka sa Tušinjom, koja dolazi iz pravca Boana, Sirovca i Krnje Jele, Bukovica postaje jedna ozbiljna rijeka,širine od 15 do 20 metara i ima 10-12 kilometara toka do Šavnika gdje se sastaje sa Bijelom. Inače, nastanjena je potočarom, a do Velikog valja (osam kilometara uzvodno od Šavnika) ima i lipljena.
,,Fly fishing” zona, ili popularno revir, se nalazi na rijekama Bijela i Bukovica od po jedan kilometar od grada uzvodno. Pastrmka potočara je gospodar ovih voda, ali ima i lipljena. Cijena dnevne dozvole je 20 eura.
S. B. Murino